FILIP ANTONIO LIZATOVIĆ – REDATELJ S NOSOM ZA DALMATINSKE TRAGIKOMEDIJE
Filip Antonio Lizatović (1996.) magistrirao je novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu te je završio BA studij Filma i Videa na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Aktivni je član Blanka u sklopu kojeg je snimio nekoliko kratkih filmova te vodi radionice za kratki igrani film. Njegov film „Carpe Diem“ osvojio je nagradu za najbolji kratki igrani film na Festivalu Mediteranskog Filma u Splitu 2022. te nagrade za najbolji scenarij i za najbolje muško glumačko ostvarenje na Danima hrvatskog filma 2022.
Kako si završio u Blanku?
Nakon UMASA sam se preselio iz Splita u Zagreb. Tražio sam neki kino klub iz kojeg bi mogao posuđivat opremu za snimanje. U blanku sam upoznao Igora Jelinovića, odma smo nekako kliknuli. On me nekako od starta ozbiljno shvatio (možda zato jer smo oboje otočani haha) i to mi je dalo vjetra u leđa da se nastavim baviti filmom.
Koji su filmovi i redatelji utjecali na tebe?
Stanley Kubrick, PT Anderson, Tarantino, Robert Altman, Ruben Ostlund, Martin Scorsese, Martin McDonagh, Yorgos Lanthimos, Wes Anderson, Thomas Vinterberg,
Eyes Wide Shut, A Clockwork Orange, There Will Be Blood, McCabe & Mrs. Miller, Memories of Murder, Boogie Nights, Darjeeling Limited, Killer Joe, Triangle of Sadness, Sailor Who Fell From Grace With The Sea, The Hunt
Kako si se odlučio napraviti film Carpe Diem? Reci nam malo o procesu nastanka filma. Što je bilo najteže, a što te iznenadilo da je išlo glatko? Kako si odabrao glumce? Kakav je bio rad s glumcima? Kakva je bila recepcija filma? Što bi danas drukčije napravio?
Neka prva crtica se možda desila kad sam gledao “Turizam!” Tončija Gaćine ili “Med i Mliko” od Marka Jukića. Scena u kojoj Šime Šitum zeza turista (kojeg glumi naš profesor s UMASA) mi je bila jako neobična jer se on ponašao prema gostu kao prema nekoj smetnji u njegovom gradu. Meni je to bilo onako dosta neobično. Činilo mi se da bi bilo zanimljivo napisati scenarij iz moje perspektive, nekoga tko je cijeli život u turizmu. Tad sam počeo pisati kratke filmove koji se događaju za vrijeme sezone. Carpe je samo jedan od tih scenarija koji je nekako isplivao na površinu kao najidealniji u tom trenutku. U filmu “Južno Voće” od Josipa Lukića sam prvi put vidio Lanu Barić da glumi u kratkom filmu i znao sam da je ona idealna za tu ulogu i da ne treba ić snimat bez nje, makar sam originalno htio nekoga s otoka, tko priča dijalekt. Stojana Matavulja mi je sugerirao Josip Lukić i čim sam ga upoznao znao sam da je on idealan za Tonka. Raditi s takvim profesionalcima je jedno izvanredno iskustvo. U takvim okolnostima se redatelj može maksimalno posvetiti režiji i onda stvari idu glatko. Jedini problem prilikom snimanje je oluja s grmljavinom koja je bila predviđena za vrijeme čitavog snimanja. Kad smo dogovorili datume snimanja računali smo na sunčano vrijeme, ali eto prognoza je bila kakva je bila. Srećom, otok ima svoju mikroklimu i Hvar je ipak s razlogom najsunčaniji otok, kiša je padala po noći, a pod danu bi izašlo sunce, točno onoliko vremena koliko je nama trebalo za snimanje. Kad smo tek snimili film bilo je puno stvari koje bi promijenio ali nekako sad kad je prošlo neko vrijeme, s odmakom, sviđa mi se kako je ispalo.
U Blanku razvijaš scenarij za dugi metar. Kakav je bio proces pisanja?
Trenutno razvijam dugi film, da. Još pišem scenarij tako da proces još uvijek traje…
Na kojim trenutno projektima radiš?
Trenutno pripremamo kratki igrani film Anno Domini koji bi trebali snimati na proljeće u Splitu i imam još neke projekte koji su u različitim fazama produkcije.
