O POSTPRODUKCIJO! /male tajne profija/

Autor: Luka Tokić
POSTPRODUKCIJA – preimenovanje i organizacija fajlova
Postprodukcija je korak u realizaciji filma koji dolazi na kraju, nakon pretprodukcije i produkcije, odnosno nakon planiranja i snimanja filma. U ovom kratkom tekstu probat ću približiti organizaciju sirovine unutar postprodukcije i ukazati na neke korisne besplatne programe koji se uvelike koriste u profesionalnom svijetu.
Možemo reći kako postprodukcija započinje vađenjem memorijske kartice ili hard diska iz kamere ili fotoaparata, a bavi se organizacijom i obradom materijala, odnosno sirovine koju smo snimili. U postprodukciju ulaze i montaža i obrada zvuka, ali i vizualni efekti, exportanje, kao i kopiranje materijala radi sigurnosti.
Upravo tu počinje postprodukcija. Nakon što smo izvadili karticu ili hard disk iz kamere, potrebno je kopirati sirovinu na računalo ili vanjski hard disk. Preporuča se u svakom trenutku imati tri kopije sirovine na tri različita mjesta.
Nakon što smo kopirali našu sirovinu potrebno ju je organizirati. Ako imamo kameru koja svakom snimljenom clipu zadaje jedno unikatno ime, potrebno je samo organizirati foldere po danima, npr. Dan01, Dan02, Dan03 itd. Ako kamera u svakom folderu jednako imenuje clipove npr Video01, Video02 itd. uputno je promijeniti imena tih clipova kako u daljnjem procesu obrade ne bi došlo do problema, jer je potrebno da svaki clip ima svoje jedinstveno ime.
To možemo napraviti pomoću programa koji se zove Bulk Rename Utility (http://www.bulkrenameutility.co.uk/Download.php). On omogućava masovno preimenovanje odjednom u koje god ime želimo. Tako da možemo naše Video01, Video02,… fajlove preimenovati u npr. d01c01_01 (dan01card01_01) d01c01_02 (dan01card01_02). Time smo riješili mnoge probleme, a i lakše je okom identificirati o kojem se dijelu sirovine radi. Osim toga, promjena imena uvelike pomaže kod postprodukcije dokumentaraca kada se može akumulirati velika masa neorganizirane sirovine.
Sad kad smo organizirali snimljenu sirovinu s kamere, možemo se malo okrenuti zvuku snimanom eksternim snimačem. Njega također organiziramo po danima i stavimo ga uz video sirovinu. Ako je, kao kod kamere, zvuk imenovan tako da se po folderima svi zovu jednako, također se može upotrijebiti Bulk Rename Utility za preimenovanje.
Ako nam je zvuk snimljen tako da je svaki kanal svoj posebni file (što se može izbjeći odabirom pravilne opcije na snimaču) imat ćemo problema pri sinkronizaciji (u profesionalnom se svijetu koristi germanizam uštartavanje, koji bi vas mogao zbunivati, ali sada znate da on znači sinkronizaciju materijala) sirovine u programu za montažu. U slučaju da ipak imamo svaki file posebno, koristimo program koji se zove WaveAgent Beta (https://www.sounddevices.com/products/accessories/software/wave-agent) kako bismo spojili te fileove u jedan i izbjegli jako velike probleme pri uštartavanju.
Sad kad smo organizirali i zvuk i sliku, možemo napokon ubaciti svu našu sirovinu u program za montažu. Program koji se koristi u ovom slučaju nije važan, jer svi koriste jednak princip uštartavanja, odnosno sinkronizacije sirovine. Sirovina se uštartava na način da se u projektnom prozoru programa otvori video clip, na njemu nađe frame u kojem se dvije letvice klape dotaknu (zato je važno klapanje pri snimanju) i označimo ga kao “in point”. Nađemo pripadajući clip zvuka, po glasnom izgovaranju scene, kadra i take-a tog clipa (zato je važno glasno izgovoriti scenu, kadar i take clipa na samom snimanju prije klapanja), nađemo peak u waveformu koji označava lupanje klape i njegov točni početak označimo kao “in point”. Nakon toga označimo prije spomenuti video clip i njegov pripadajući audio clip i napravimo merge, odnosno compound clip, već kako se zove u kojem programu i to na temelju “in point”-ova.
Sada smo napravili novi clip koji se pojavio u projektnom prozoru koji je posve uštartan. Taj novi klip imenujemo prema šifri scena/kadar/take, npr. 2/2/1 ili 4/10/3. Kada tako prođemo cijelu sirovinu ona će biti razvrstana u scene, kadrove i take-ove i montaža može početi 😀
Par korisnih programa:
program koji nam otkriva sve detalje o clipu koji pregledavamo, od framerat-a, bitrate-a do codeca koji se koristi i mnogo mnogo više
program koji koristi kako bi vizualno vidjeli što nam na hard diskovima zauzima najviše prostora i to onda izbrisali ako nam je potrebno više mjesta
kontroliranje vašeg računala na daljinu, moguće i preko mobitela. ovaj program je besplatan ako se ne koristi u financijsku korist. potpuno besplatna alternativa njemu je Google Remote Desktop – https://chrome.google.com/webstore/detail/chrome-remote-desktop/gbchcmhmhahfdphkhkmpfmihenigjmpp?hl=en-GB
program za kopiranje koji prebacuje vaše podatke bit po bit i ima opciju verificiranja prebačenih podataka

 

najnoviji videi